CePIT Beogradske otvorene škole i Fondacija Ulof Palme
naslovna
naslovna
     o kursu
 
    raspored
    polaznici
    predavači
    organizatori
   


    FORUM

    ČET

    ČET ARHIVA

 







o kursu   I   raspored   I   forum   I   čet   I   predavači   I   organizatori   I   pišite nam      

 

KULTURNI OBRASCI
Predavač: Zorica Tomić

 

Iako je osnovno značenje reči kultura izvedeno od latinskog glagola colere čije je značenje , gajiti, oplemenjivati, negovati, savremeno poimanje ove kategorije bitno je drugačije. Značenje termina kultura kako se danas koristi, delimično je već bilo naglašeno kod Cicerona koji je kulturu smatrao posebnom sferom negovanja duha, duhovnih vrednosti i duhovnih tvorevina.

Polazeći od ovog značenja izvedeno je razlikovanje »materijalne« od »duhovne kulture«. Pod materijalnom kulturom smatrale su se sve ljudske tvorevine, a pod duhovnom samo tvorevine duha, kao što su umetnost, religija, jezik itd. Polazeći od novog termina civilizacija, koji se pojavio u 18. veku, označavajući viši stupanj razvoja čoveka kao društvenog bića, veliki nemački filozof Herbert Markuze (živeo u XX veku) ustanovio je razliku među ovim kategorijama:

CIVILIZACIJA    

KULTURA

materijalni rad    

duhovni rad

radni dan    

praznik

rad    

dokolica

carstvo nužnosti    

carstvo slobode

priroda    

duh

operacionalno mišljenje    

neoperacionalno mišljenje

Osnovna razlika među ovim kategorijama sadržana je u tezi da je centralna kategorija civilizacije tehnički progres (tehnologija), dok bi kultura bila ona sfera ljudskosti koja se odnosi na prostor uživanja i ljudske sreće (Frojd). Prema Markuzeovom mišljenju, slepo verovanje u kategoriju progresa i moći tehnologije, preti da u potpunosti potisne vrednosti kulture. Ove njegove proročke opservacije nikada nisu bile toliko uočljive kao danas na početku XXI veka, kda moći tehnologije pokazuju i svoje plemenito i svoje preteće lice.

Time je u fokus uvedena najvažnija kategorija koja određuje kulturu kao diferentiu specificu ljudskog, a to je SISTEM VREDNOSTI, na osnovu kojeg se formiraju kulturni obrasci.

Među mnogim teorijama kulture, koje je definišu i određuju na različite načine, od pozivanja na njen oblik, smisao ili funkciju koju ima kako za pojedinca tako i za društvo, mogućno je prepoznati jednu zajedničku tezu, da određenom tipu društva odgovara određeni tip kulture, pa stoga nije neobično da se istorija kultura (i civilizacija) može razumeti i kao istorija društava. Tako je uvedena još jedna razlika između kulture uopšte i posebnih, nacionalnih ili lokalnih kultura. Definicija ima nebrojeno mnogo, ali neophodno je pomenuti još jednu razliku koja istoriju ljudskog roda određuje u odnosu prema vladavini određenog kulturnog modela ili obrasca dominantnog u određenoj epohi. Takođe, mogućno je razlikovati dominantan ili vladajući kulturni model u odnosu na koji se, kao reakcija javljaju subkulturni fenomeni, ili orjentacije.

U odnosu na kategorije vrednosti, kultura pretpostavlja standarde ponašanja i vrednovanja preko kojih se neko društvo i pojedinci određuju. Sistem vrednosti je veoma važan jer se preko njega formiraju 3 kulturna nivoa (Hofstede 1991):

  • Rituali
  • Heroji
  • Simboli

Jedan od važnih činilaca u promovisanju određenog kulturnog obrasca sadržan je u ogromnom uticaju koji danas imaju mediji, a posebno televizija. Sudeći prema sadržaju televizijskih programa, sistem vrednosti koji nam se prezentuje nije ohrabrujući. Sa jedne strane logika potrošnje, koja je najuočljivija u ogromnim reklamnim blokovima, pravi od publike konzumente određenih ne samo proizvoda već i ideologije koja ide uz njih. Tako na primer, velike kozmetičke kuće kojima je u interesu jedino profit, uz svoje proizvode, promovišu ideju o večnoj mladosti, zategnutoj koži, odsustvu celulita itd. Tako se »lep izgled«, mladost i bavljenje telom nameću kao vrednosti kojima teži savremeni svet. Sa druge strane korporacije koje na primer prodaju pivo, ne reklamiraju alkoholizam, ali prodaju ideju da je sa pivom život opušteniji, da se lakše komunicira, da se bolje druži. Ili, ženama se ne prodaju čarape, već fantazam o lepim nogama.

Činjenica da su danas, pod uticajem medija, a posebno satelita i kablovske televizije, današnji kulturni obrasci unifikovani, da mladi ljudi u Evropi sanjaju iste snove kao mladi ljudi u Americi, da se svuda sluša ista muzika, da je moda postala globalni fenomen, da su čak i gradovi počeli da liče jedni na druge, ima svoje postojanje da zahvali globalnim medijima koji su orjentisani na profit. Stvarajući star sistem, savremeni mediji permanentno proizvode nove heroje koji postaju promoteri ne samo određenog sistema vrednosti već i različitih vrsta proizvoda. Sa druge strane, kao masovni medij, namenjen najširim slojevima publike, televizija je prinuđena da pribegne principu standardizacije i trivijalizacije sadržaja. Najbolji dokaz za ovu tezu jeste poplava latino-američkih serija na našim TV kanalima.

Nezavisno od logike ponude i potražnje i duha komercijalizma koji uz jačanje korporativnog kapitalizma, ustanovljavaju princip vrednosti, interpretiran isključivo iz perspektive novca, što je postalo osnovni organizacioni i konceptualni kredo svih današnjih medija, oni su između ostalog, najvažnije sredstvo političke instrumentalizacije javnosti.

Šta do zapravo znači?

To najpre može značiti da kod nas na primer, u zemlji koja je u periodu tranzicije, što katkada izgleda kao samo drugo ime za haos, bude mogućno da čovek koji ima privatnu televiziju, istu koristi je za svoju političku promociju, a da na drugoj privatnoj televiziji, koja se reklamira i kao najgledanija televizija na Balkanu, imamo u udarnim terminima zabavne emisije koje neguju najniži mogući ukus promovišući neukus i ljude koji u njima učerstvuju, kao neku vrstu kulturnog i komunikativnog standarda kojem treba težiti.

Konačno, kod nas se u pogledu kulturnih obrazaca, danas mogu prepoznati dva tabora koji deluju kao da su nepomirljivi. Sa jedne strane su globalisti (trijumfalisti) koji bezerezervno prihvataju kulturne i druge vrednosti koje dolaze iz sveta, dok su sa druge strane lokalisti (katastrofičari) koji u okretanju ka lokalnim kulturnim vrednostima opozivaju i odbacuju sve što nema nacionalni predznak.

 

LINKOVI

 

ZADACI

Odgovoriti na pitanja:
  1. Kada ste poslednji put bili u muzeju i šta je bila postavka?
  2. Kada ste poslednji put bili u pozorištu i šta ste gledali?
  3. Kako provodite slobodno vreme?
  4. Koliko vremena provodite uz TV i šta gledate?
  5. Kako vidite sebe u budućnosti?
  6. Pogledati neku epizodu latinoameričke serije i reći šta su vrednosti koje ona promoviše?
  7. Da li čitate magazine "Svet", "Skandal" i sl. I zašto? Šta mislite o njima?
  8. Da li gledate Grand šou?
  9. Kako vam deluju naši političari u tok-šou emisijama?
  10. Šta mislite o jeziku koji se koristi u medijima?
  11. Da li mislite da je psovanje politikčkih protivnika legitimno sredstvo političke borbe?

 

 
 

CePIT - Centar za proučavanje informacionih tehnologija deo je Beogradske otvorene škole (BOŠ). CePIT je primarno orijentisan na istraživačke projekte u socijalnoj informatici, razvoju programa onlajn učenja i raznim javnim aktivnostima, sve u cilju razvoja informacionog društva u Srbiji i regionu Jugoistočne Evrope.
CePIT, 2005. All Rights Reserved